Ljubav
Zivjeti medju tisucama,
a misliti na jednog
znaci da volis.

 


Nezrela ljubav kaže:
Volim te jer te trebam.
Zrela ljubav kaže:
Trebam te jer te volim.









 




 
Blog
utorak, svibanj 12, 2009

Dosao je i kraj skolske godine. Ena je tad zavrsila 7. razred s dobrim uspjehom. To ju je cudilo s obzirom na okolnosti u kuci. Nikad ju nije manje veselilo ljeto. Sjecala se kako se voljela kupati na moru kao dijete. A sad vise ni ne ide na plazu jer ne moze pokazati svoje tijelo puno oziljaka i novih modrica. To jedno ljeto kao da je trajalo citavu vjecnost. Dani su bili 10 puta duzi nego obicno. Nije to mogla podnositi vise. Izludjivalo ju je to. Nije mogla vise biti medju ona 4 zida svoje sobe, a ni na ulici nije mogla biti vjecno. Otac je po cijele dane spavao, pio i tukao majku, Enu i Maju.  I dalje su bili gladni jer su svi novci od mizerne majcine place otisli na ocevu cugu. Tako je Ena sva jadna i tuzna cekala jesen, nije ni sama znala zasto. Znala je da ni onda nece bit bolje, al mislila je kako ne moze biti ni gore nego sta je sad.

 

Napokon je doslo i ta jesen. Eni se cinilo kao da je prosla jedna era njenog zivota. Krenula je u 8. raz i nije nista bolje nego prosle godine. Ena se onda zapitala zasto se uopce nadala da ce biti bolje. Prekorila se zbog tog svog glupog razmisljanja. Ostali ucenici ili je ismijavaju, ili ju ignoriraju. kad je namjeravala da pobjegne iz skole i da luta ulicama za vrijeme nastave desilo se nesto neocekivano.

- Ucenici, ovo je nas novi ucenik. Zove se Marko. Dosao je iz Austrije i nadam se da cete se lijepo sprijateljiti. Evo, Marko, sjedi do Ene. Jedino je kraj nje mjesto prazno.- rekla je samilosno razrednica.

            Marko, koji nije znao za Enin zivot i reputaciju njene obitelji, sprijateljio se s njom. Postali su jako dobri prijatelji. Nije se obazirao na druge ucenike koji su mu govorili kako je Ena losa cura jer je u medjuvremenu  upoznao Enu i znao je kako je ona dobra. Ena se obozavala druziti s njim. Nakon toliko vremena bila je sretna. Sretna. Sve to zbog Marka. S njim se osjecala tako sretno i potpuno. Osjecala je ona i nest vise prema njemu al se bojala ista reci jer nije zeljela izgubiti jedinog prijatelja kojeg je ikad imala. Marko je bio zgodan mladic. Visok, tamna kosa, gotovo crne oci. Jedini nedostatak bilo je jedno malo klempavo uho, al Ena je to smatrala slatkim. Nocima je razmisljala o Marku, mladicu koji joj je unio srecu u njen tezak i tuzan zivot. Pitala se da li i Marko osjeca isto prema njoj. Tako je zarko to zeljela znati. Jednog dana, dok su setali ulicom i jeli sladoled, Ena je iz cista mira iznenadno rekla:

            -Marko, ja tebe volim. Svidjas mi se jako. Samo sam ti to htjela reci. I znam da se ja tebi ne svidjam. Mislim, kako bih i mogla. Ja sam jedno ruzno stvorenje. A ti si kao princ na bijelom konju. Skoro savrseno bice. Gdje sam mogla i pomislit da bi ti htio nest sa mnom?? Oprosti stvarno.- i okrenula se tuzna i posla doma. no, Marko je uhvati za ruku i rece:

-         I ja tebe volim, al jednostavno sam mislio kako ti se ne svidjam. Strepio sam ti ista

reci jer sam se bojao tvoje reakcije. Al sad je sve u redu. Sad si ti kraj mene.- i cvrsto je zagrli i poljubi.

Ena se vise nije osjecala kao da su joj sve ladje potonule. Bila je presretna. Imala je Marka koji ce je paziti i stititi od zla, koji nece dopustiti da joj se ista dogodi. I bilo je tako. Marko ju je drzao kao kap vode na dlanu. Ena se osjecala tako sigurnom i zasticenom iako ju je otac i dalje tukao. Sve svoje slobodno vrijeme provodili su zajedno. Nekad su po cijele dane samo setali besciljno ulicama pricajuci, a nekad po cijele dane sjedili na klupi zagrljeni.

Sve se cinilo tako lijepo i dobro, a onda, jednog dana, majka je pozvala Enu i Maju da dodju za kuhinjski stol.

-         tvornica u kojoj radim propala je i svi radnici su ostali bez posla, s njima i ja. Stoga, ne znam kako cemo sad zivjeti. Za vas, Ena i Majo, doci ce socijalna radnica koja ce popricati s vama. Jer prijavila sam oca. On je sad u pritvoru. Sudit ce mu se za sve sta nam je napravio  i mislim da ce odlezat svoje u zatvoru. Nisam se vise mogla zavaravat da ce se promjenit jer znam da nece. Ne mogu vjecno bjezat od istine. Moram ju prihvatiti koliko god ona teska bila. Onaj brizni covjek kojeg sam ja upoznala zapravo nikad nije ni postojao. To je bila samo njegova maska. Kajem se sad sta nisam sve prije ispravila jer onda vi ne biste ovoliko patile. Ja sam za sve kriva. Mogla sam sve sprijeciti, a nisam. Taj cu kriz morat nositi citav zivot. da vas upozorim jos…. Postoji mogucnost da cete morati ici u dom. To vam je samo napomena. Al mozda ne budete trebale. Ne brinite kceri, volim vas.- rekla je majka placnim glasom.

Ena se tad jednostavno iskljucila. Vise joj se nista nije cinilo stvarno. Glas mame i plac Maje tako joj se dalek cinio. Kao da to nije u njenom svijetu nego u nekom sasvim drugom, njoj nestvarnom. Kako sad??? Kad je napokon nasla srecu nakon toliko godina. Sve se opet srusilo. Opet je bez icega. Ostat ce potpuno sama. Bez igdje ikoga. Morat ce se borit sama za sebe, za svoj zivot. Odlucila  je ne reci nista  Marku jer ga nije zeljela uzrujavati bez potrebe. No i sama je znala, to je bio samo izgovor. Zapravo se bojala njegove reakcije. Bojala se da ce ostati bez njega rece li mu. Bojala se da ju vise nece voljeti, grliti i gledati onim svojim lijepim crnim okicama.  Bojala se da izgubi jedinu osobu kojoj je doista bilo stalo do nje i koja je doista marila za Enine osjecaje.

 

Sljedecih dana dosla je i socijalna radnica da razmotri da li je majka spremna brinuti se za njih. Znala je Ena unaprijed sta ce biti. I nazalost, pogodila je. Nakon dugog ispitivanja, konzultiranja, procjenjivanja socijalna radnica je utvrdila kako ce za djevojcice biti najbolje nakon svega da ih se smjesti u dom. Majku je to jos dodatno slomilo. Ocajnicki je govorila kako ce napraviti sve da ostanu s njom, no zena iz socijalnog je bila sigurna u sebe da je donijela pravu odluku. Maja je vec plakala, a Ena je jednostavno zanijemila. Nije imala sta reci. Primila je to tako hladnokrvno da se socijalna radnica zacudila a majci je to jos dodatno slomilo srce i bacilo ju u veci ocaj.

-Zar ti nasa obitelj nista nije znacila? Jesi svjesna da vise necemo zivjeti zajedno? Da nas zauvjek razdvajaju? Da ces mozda zivjeti i nekoj drugoj obitelji ili mozda na ulici za par godina?- ocajnickim vapajima je govorila majka, a Ena je i dalje sutila. Kao da joj je neka visa sila zacepila usta i neda joj da govori. Socijalna radnica je rekla kako ce djevojcise ostati jos par dana doma dok se ne srede neki papiri i da ce onda poci u dom. 

 

Sutradan je ko i obicno posla u skolu, ali na putu je odlucila kako se tamo vise nece vratit. Bila je na zavrsetku 8. razreda. Trebala je uskoro poci u srednju koju je smatrala spasom iako nije znala zasto. Mozda se nadala kako tamo nitko nece znati za njene probleme i smatrat ce je normalnom osobom. I prije joj je skola bila mucenje, al se nadala kako ce jednog dana imati bolji zivot bude li ucila. No, vise joj nista nije imalo smisla pa tako ni skola. Nije vidjela svrhu toga sta pohadja satove kad ce ionako ubrzo zavrsiti u domu i da ce je izbaciti na ulicu kad bude punoljetna, tj.  Da ce biti prepustena na mislot i nemilost ulice (uglavnom nemilosti). Lutala je ulicama i parkovima ujutro dok su ostala djeca bila na nastavi. Sjela je na jednu klupu u nekom zabacenom parku. Vidjela je poneku iglu na podu. Pomislila je kako ju ne ceka bolja buducnost od toga. Jednostavno vise nije mogla izdrzati. Briznula je u gorak plac. Koliko god se trudila zaustaviti plac jednostavno nije mogla. Suza je suzu sustizala. Ena se pitala kako to da je svo zlo ovog svijeta snaslo bas nju.

-kako to??? Postoji li Bog? Gdje je sad? Gleda li ovo???? Ili me toliko i on mrzi ko i ostali da je srusio na mene sve sta se covjeku moze dogoditi???? Ne bi li Bog trebao ciniti da ljudi budu sretni??? Zasto jednostavno ne mogu biti ko ostala djeca? Zasto samo ja imam ovoliko problema??? Zasto je mene snaslo sve ovo? Sta li sam skrivila Bogu i ljudima da mi se sve ovo dogadja?- pitala se ona ocajnicki.

 Jednostavno nije shvacala kako ostala djeca imaju normalan zivot. njima je glavna briga sto ce obuci ujutro u skolu i je li im izasla bubuljica na licu, a ona se morala borit za svoj zivot znajuci kako joj se ne sprema nista dobro, kako ce morati proci jos dosta toga iako je vec dosta propatila . zasto i ona nije mogla zivit lagodno kao i ostala djeca? Jako se bojala svoje buducnosti iako se pravila jaka i nedodirljiva. A tko se i ne bi bojao na njenom mjestu? Toliko se bojala da joj je na pamet pala jedna luda zamisao.

CrnaAngelica @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare
zvijezdice.....
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
cursor
 
 
Index.hr
Nema zapisa.