Ljubav
Zivjeti medju tisucama,
a misliti na jednog
znaci da volis.

 


Nezrela ljubav kaže:
Volim te jer te trebam.
Zrela ljubav kaže:
Trebam te jer te volim.









 




 
Blog
subota, svibanj 16, 2009

. Sta ako se ne vrati kuci? Onda ne bi morala poci u dom.

-Da, to je pravo rjesenje. Nece me nitko naci i zivjet cu sama za sebe negdje daleko od sviju.- sama sebi je govorila Ena.

Onda se sjetila Marka i kako ce li mu reci zbogom?? S druge strane, nije mogla nestati samo tako bez traga i bez pozdrava nakon toliko vremena. No, to je bio veliki rizik jer bi ju netko mogao uhvatiti i tad bi propao njen plan bjega. Znala je kako ju nitko nece traziti. Mama se ionako vec pomirila s cinjenicom da je ostala bez kceri, a drzavu nece ni biti briga jer ionako postoje brojna djeca koja pobjegnu od kuce i doma. nema smisla da ih sve traze jer bi se time izgubilo mnogo vremena, a vecina ih se samo drogira po parkovima.

To popodne se nije vratila doma. jednostavno je ostala sjediti u onom parku cijelu vecer, noc razmisljajuci. No, nije puno toga zakljucila jer jednostavno je bilo previse pitanja i sve bi joj na kraju opet bilo nejasno kao i prije.  Oko nje je prosla nekolicina ljudi pomalo je cudno gledajuci i vjerojatno se pitajuci sta tako mlada cura radi u parku, al nije se na to obazirala. Bila je svjesna koliko je velik korak koji je namjeravala napravit, da ce joj on uvelike promjeniti zivot i da vise nikad nece biti kao prije, ali jednostavno se morala pomiriti sa svime jer sto god da izabere cinilo se kao pogresno, a jednostavno nije mogla ici u dom. Tako je docekala jutro razmisljajuci,  a da nije ni shvatila koliko je zapravo proslo vremena. Morala je ici iz parka jer bi ju netko mogao vidjeti, a nije mogla lutati gradom jer bi ju netko prepoznao. Stoga je sjela na prvi vlak koji je isao s perona i zaputila se u nepoznato. Imala je nesto malo novca sta je dobila za dorucak i nesto sta je skupila tijekom godina. Sve je dala za kartu i nije vise imala ni novcica u sebe.  Ni sama nije znala kamo ide, samo je znala da zeli sto dalje od kuce i od onog prokletog grada za koji ju vezu gotovo samo  nesretne uspomene koje ce joj zabijati noz tuge u srce do njene smrti.

Iskrcala  se na stanici u nekom gradu. Znala je da je daleko od kuce jer se vozila gotovo cijeli dan. Kad je na tabli procitala da se grad zove Beč nije mogla vjerovati svojim ocima. Nije ni pomisljala koliko je daleko otisla. Cula je puno o Beču od ljudi koji su bili ovdje, a i u knjigama se dosta spominjo taj grad. Bio je poznat po svojoj povijesti, kulturi i umjetnosti. Bio je to uistinu grad pun carolije i  velikih umjetnika. Znala je dobro engleski i njemacki tako da joj komunikacija nije bila problem. Nadala se da ce to biti grad novog, boljeg zivota i srece. Mislila je kako je bar malo zasluzila nakon svega sta je prosla.

Prvi dan je razgledavala okolicu i usput si je trazila neko mjesto za nocenje jer se vec smracilo. Nasla je neku malu klupicu u parku i tu se stisla nekako iako je bila uzasno tvrda i neudobna. Bilo ju je jako strah da netko ne dodje preko noci i nadje ju tamo. A i bilo joj je jako hladno jer je na sebi imala samo tanku jaknicu. Drhturila je dugo, dugo u noc i na kraju je nekako uspjela zaspati. Sanjala je kako je dosao njen dragi Marko i njezno ju zagrlio. Gotovo da je mogla osjetiti njegovo toplo tijelo i njezne ruke. Osjetila je oko sebe nekakvu toplinu iako je bilo dosta za taj dio godine (bilo je gotovo ljeto). U taj tren se probudila jer je osjetila  neki cudan osjecaj. Bio je jos mrak tako da nije znala kamo bi otisla, pa je ostala sjediti na klupi.

Pitala se sto se dogodilo s njenom sekom, da li su je vec prebacili u dom. Znala je da ni jednu od njih dvije ne ceka prelijepa buducnost. Nadala se kako ce Maju uzeti neki dobri ljudi koji ce se dobro brinuti za nju i koji ce ju voljeti kako je i zasluzila. Jer zeljela je da bar Maja ima donekle sretno i neoptereceno djetinjstvo i da ne treba onoliko dugo prozivljavati onaj pakao od zivota sta ga je pretrpjela Ena. Cinilo joj se da moze sve kad je prezivjela onih skoro 15 godina patnje i svakodnevnog straha za vlastiti zivot. Pitala se gdje li je sad njena ljubav, njen Marko. Da li mu fali, da li se brine za nju, da li se nada da ce se pojaviti odnekud ili ju je vec zamijenio nekom drugom? Sve su to bila pitanja koja su prolazila Eni kroz glavu. Bilo joj je zao sto se nije oprostila s Markom kako spada, ali jednostavno je bilo prerizicno. Vjerojatno bi ju Marko htio sprijeciti u njenom naumu ili bi zelio objasnjenje zasto odlazi a ona tad jednostavno nije imala vremena za velika objasnjenja. Bilo joj je zao i sta mu nikad nije ispricala cijelu istinu o njenoj obitelji. Vjerojatno bi onda shvatio  zasto je Ena morala pobjeci od tog svega i ne bi ju mrzio kao sto ju sad vjerojatno mrzi, mrzi sta ju je ikad upoznao i  misli kako su sve njene rijeci njemu bile samo laz i kako joj on nije nista znacio.

-Eh, ljubavi moja , kad bi ti samo znao….. kad bi samo znao kako je meni bilo tesko tebe ostavit i kad bi znao koliko mi znacis i koliko te volim, odmah bi dosao ovdje i ne bi me vise nikad pustio iz svog narucja.- rekla je Ena tiho.

Tad je briznula  u plac. Jednostavno nije mogla vise izdrzati. Bilo joj je zao zbog svega. Nije nikad tako lako smjela napustiti Maju i Marka. Njih, koji su joj znacili najvise na svijetu, koji su predstavljali jedino svjetlo njenog zivotnog puta prosutog tamom i trnjem. A sad je bila sama u nepoznatom gradu, nigdje nikog oko nje, gladna, nenaspavana i isto nesretna kao i prije. Taj tren joj se njen dolazak u Bec nije ucinio nimalo dobrom idejom i htjela se vratiti svojoj kuci pa taman ju prebili na mrtvo ime, ali nije vise imala novca. 

-Kako li sam to mogla napraviti? Ostaviti to dvoje prekrasnih ljudi kojima je cak bilo i stalo do mene. Sigurno ce me mrziti do kraja zivota i nece vise nikad htjeti cuti za mene. Ja sam jedna uzasna osoba. Treba me ubiti.- ogorceno je rekla.

Prve zrake sunca probudile su Enu iz njenog ruznog sna. Sanjala je kako je pobjegla u Beč i kako mora spavati u parku.

-Ajme pa to je stvarnost. Sranje.- rekla je.

A tako je pozeljela da je ovo sve samo san i da je doma usprkos svemu. Odjednom je, nicim izazvana, osjetila jaku glad. Nije znala sta da napravi jer stvarno nije imala novca. Odlucila je samo poci u grad pa tamo razraditi daljni plan. Jos je malo razgledavala okolicu da malo bolje upozna grad u kojem ce provesti jedno vrijeme, a mozda i dulje. Nije razmisljala o tome koliko ce se zadrzati u Beču.






CrnaAngelica @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 55 | Prikaži komentare
zvijezdice.....
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
cursor
 
 
Index.hr
Nema zapisa.